“Sve što radiš, radi perfektno, jer samo za perfekciju nagrada je perfektna!” (Muftija Muamer Zukorlić, rhm)
Uzvišeni Allah, Onaj koji mnogo daruje i poklanja, podstiče nas na veliki trud prilikom činjenja dobrih djela, da bi nas što boljom i potpunijom nagradom nagradio, rekavši: “A zar je nagrada za perfekciju išta osim perfektna!?”
Muslimani danas u globalu odali su se niskim ambicijama i lenjosti prilikom izvršavanja zadatih obaveza i emaneta, bilo da su dunjalučke ili ahiretske prirode, pa možemo primijetiti da se određena obaveza obavlja na način koliko samo da se izvrši, bez ambicije za postizanjem većeg cilja. Ova pojava se manifestuje kroz naše ibadete, međuljudske odnose, prilikom imenovanja za određene funkcije, gdje nam je jedan čitav narod povjeren u emanet, njihovi imeci i životi, a mi se, bez svijesti o stajanju pred Uzvišenim prema emanetima nemarno odnosimo. Da, svaki od navedenih emaneta sa sobom nosi određenu dozu poteškoće, ali, čekaj… Nije li Uzvišeni u Džennetu pripremio razičite stepene, kada kaže: Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili. Da li je isti klanjač koji u svome namazu srcem luta i nehajno mu pristupa, formalno i bez suštine obavljajuči ga, ne žudeći za koristima koje iz namaza proističu ili je isti onaj koji kada stane pred Allaha, izloži svoje srce Gospodaru ne lutajući okolo, žudeći da postigne veću nagradu i veći stepen kod Uzvišenog trudi se da bude skrušeniji i da postigne veću nagradu i stepen kod Allaha, da li su isti? E pa nisu! Da li je isti onaj koji onaj koji prema Poslaničkoj, alejhis-salatu ves-selam, praksi postupa, prilazeći svojoj braći vedra lica, lijepom riječju, iskrenim odnosom, trudeći se da njihove potrebne ispuni na najpotpuniji mogući način ili je isti onaj koji pristupa namršten, ne pazeći na svoj govor, ne ispunjavajući njihove potrebe, zakidajući, varajući, petljajući… Da li su isti? E pa nisu! Da li je isti onaj kome se povjeri neka funkcija u društvu pa se ponovno formalno posveti izvršavanju emaneta prema onima kojima je nadređen, ne želeći da sve to podigne na veći stepen, da sebe i svoju zajednicu unaprijedi ili je isti onaj koji iskreno žudi za napretkom svoje zajednice pa svoj život uvakufi iz namjere da emanet koji mu je dat na najbolji mogući način sačuva i izvrši najbolje što može? Da li su isti? Da li će im Darivatelj podariti iste stepene? Prosudite sami!
Hvala Svevišnjem, među nama ima onih koji shvataju poruke svoga Gospodara i primjenjuju ih, pa su se svojim nogama na Zemlji učvrstili, a srca su im bila kod Uzvišenog, tražeći od Njega najveće stepene i Njegovo zadovoljstvo. Odričući se od privremenih koristi, noseći velike terete, podnoseći velike poteškoće, uznemiravanja, vrijeđanja… Liči li to putu Allahovih najboljih stvorenja? A zar nagrada za najbolje nije osim najbolja!?
Pričaću vam o Muftiji Muameru Zukorliću… Velikan, iskren, hrabar, ambiciozan, pošten, čestit, pred neprijeteljima nepokolebljiv. Allahov rob koji je preselio sa ovoga svijeta, ali njegova ideja i dobročinstva žive među nama i, ako Bog da, živjet će i svjedočit će do Sudnjeg dana. Trud i ambicioznost su bile njegove glavne osobine, vrednovao ih je i druge je na njih podsticao, težio je perfekcionizmu u svakom poslu, nadajući se najboljoj nagradi od Allaha Uzvišenog. Njegovi saradnici pripovijedaju: “Zadao bi mi zadatak da odradim, potrudio bih se da ga uradim najbolje što mogu, završim i predočim mu ga, a on bi uvijek nalazio mjesta za poboljšanje. Allah mu je dao sposobnost da uoči greške koje niko od nas nije mogao. Nije pristajao ni na šta osim na maksimalni trud. To je tražio i od sebe i od drugih.” Govorio je: “Ovaj život je prekratak i preskup da biste radili jeftine stvari i živjeli jeftino.” Podsticao je na iskrenost prema Allahu, ne osvrćući se na to šta će ljudi reći. Često je potencirao činjenicu da jedan čovjek može da promijeni čitav jedan narod, onaj ko bi krenuo tim putem i to ostvario – postigao bi najveći uspjeh, a onaj koji bi krenuo tim putem, na njemu se trudio ali ga ne bi ostvario, onda bi makar sebe promijenio, što je uspjeh, također.
Muftija se trudio da svaki svoj posao, iako ih je bilo puno, izvrši na najbolji mogući način, ne zadovoljavajući se prosjekom, već se u njima isticao iznad svih, shvatajući i primjenjujući poruku Gospodara svih Svjetova. Težio je uzvišenim ciljevima na dunjaluku i ahiretu.
Dunjalučki cilj je ostvario. Zato Te, Uzvišeni Gospodaru, molimo, da insanu kojeg su Tvoje riječi potakle da okoristi i promijeni na bolje jedan čitav narod, podariš ono za čim je najviše žudio. Mi smo generacija koja je njegovu ideju razumjela i čvrsto ćemo, ako Bog da, hoditi putem koji je on utabao, nastaviti gdje je on stao, promijeniti svijet oko sebe potaknuti riječima Uzvišenog Allaha i praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Piše: Hamza Fetahović
“Softa” br. 72, rubrika: Muftijini učenici