Vijesti

Svoje je najljepše

“Čim ti se ono tuđe učini boljim od onoga što ti imaš, to znači da ti prestaješ biti ti. Svako ko misli da je ono što je u tuđem tanjiru ljepše nego u tanjiru njegove majke, ne vrijedi ništa!” (Muftija Muamer Zukorlić, rhm)

Ovim tlom je milione koraka prokoračano od hiljada ljudi. A opet, hiljadama godina ono je tu. Čvrsto stoji, kao bedem, prkosan i ponosan, Sandžak. Sandžak, mjesto gdje se čuva vjera, kultura, jezik i tradicija našeg bošnjačkog naroda. Od velike je važnosti sačuvati svoj identitet bez obzira na kojem mjestu bili i u kakvom okruženju boravili.
Zašto je važno imati svoj identitet? Od velike je važnosti imati svoj identitet, jer identitet nije vrijednost stečena niti izborna, već vrijednost koja je udahnuta u čovjeka. Čovjek ima jako mnogo dimenzija svoga identiteta. U tom smislu čovjek igra glavnu ulogu u odabiru svoga identiteta. Pitanje ideniteta je pitanje izbora ili instikta. Instikt je izraženiji odnosno snažniji ukoliko postoji sloboda izbora, pa na taj način možemo reći da je identitet pitanje osjećaja i izbora. Svako ima pravo promovisati i prezentovati identitet i integritet, ali u istoj mjeri nema pravo da nameće i zabranjuje izbor i osjećaj drugih.
Na prvom mjestu je očuvanje maternjeg jezika. Maternji jezik predstavlja dio kulturnog identiteta svakog naroda kao i oličenje tradicije i kulture. Praktikovanje maternjeg jezika, dovoljan je pokazatelj poznavanja svog maternjeg jezika, jer je nezamislivo biti kulturan čovjek i pripadati jednoj državi i narodu bez svog jezičkog identiteta. Neophodno je održati dostojanstvo i nacionalni identitet. Trebamo imati potrebu za isticanjem različitosti. Ako već pripadamo jednoj naciji trebamo poštovati njene vrijednosti koje je obilježavaju. Trebamo posjedovati i težiti ka nacionalnom ponosu, braniti kulturu i kulturni identitet, poštovati tuđe ali ne u tolikoj mjeri da zanemarimo i zapostavimo svoje, tada osoba gubi dostojanstvo i stav.
Riječi našeg rahimehullahi Muftije o tome govore: „Čim ti se nešto tuđe učini boljim od onoga što ti imaš, to znači da ti prestaješ biti ti. Svako ko misli da je ono što je u tuđem tanjiru ljepše nego u tanjiru njegove majke, ne vrijedi ništa!“
Ne osvrćimo se i nemojmo zavideti, jer mi kao nacija posebno smo odlikovani obrazcem vjerovanja, osjećanja i ponašanja. Druge nacije posjeduju vrijednosti koje obilježavaju, a mi imamo naše i ponosni smo na njih. Što više ponavljamo neko ponašanje ili radnju to više prisvajamo to. Kao što kaže Vjerovjesnik, alejhisselam: „Ko oponašsa jedan narod, njemu i pripada.“
Dužnost nam je da što više pažnje i brige usmjerimo prema njegovanju svoje tradicije, kulture a pogotovo jezika. Da budemo svjesni važnosti praktikovanja, širenja i razvijanja znanja, kako u vjeri, tako i u dunjalučkim stvarima, jer jedino na taj način možemo da pronađemo i sačuvamo naš identitet. Trebamo cijeniti prošlost i naše žrtve. Naša je obaveza da ne zaboravimo prošlost i da hrabro koračamo u budućnost. Budimo hrabri u namjeri da očuvamo svoj identitet. Svijest naroda se mora probuditi, jer ako pokleknemo i posustanemo od tog cilja, bojim se da će to uzeti maha da zaboravimo na svoj identitet.

Piše: Badema Džanković, III-b1

“Softa” br. 72, rubrika: Muftijini učenici

Leave a comment