“Čim ti se ono tuđe učini boljim od onoga što ti imaš, to znači da ti prestaješ biti ti. Svako ko misli da je ono što je u tuđem tanjiru ljepše nego u tanjiru njegove majke, ne vrijedi ništa!” (Muftija Muamer Zukorlić, rhm)
Ovim tlom je milione koraka prokoračano od hiljada ljudi. A opet, hiljadama godina ono je tu. Čvrsto stoji, kao bedem, prkosan i ponosan, Sandžak. Sandžak, mjesto gdje se čuva vjera, kultura, jezik i tradicija našeg bošnjačkog naroda. Od velike je važnosti sačuvati svoj identitet bez obzira na kojem mjestu bili i u kakvom okruženju boravili.
Zašto je važno imati svoj identitet? Od velike je važnosti imati svoj identitet, jer identitet nije vrijednost stečena niti izborna, već vrijednost koja je udahnuta u čovjeka. Čovjek ima jako mnogo dimenzija svoga identiteta. U tom smislu čovjek igra glavnu ulogu u odabiru svoga identiteta. Pitanje ideniteta je pitanje izbora ili instikta. Instikt je izraženiji odnosno snažniji ukoliko postoji sloboda izbora, pa na taj način možemo reći da je identitet pitanje osjećaja i izbora. Svako ima pravo promovisati i prezentovati identitet i integritet, ali u istoj mjeri nema pravo da nameće i zabranjuje izbor i osjećaj drugih.
Na prvom mjestu je očuvanje maternjeg jezika. Maternji jezik predstavlja dio kulturnog identiteta svakog naroda kao i oličenje tradicije i kulture. Praktikovanje maternjeg jezika, dovoljan je pokazatelj poznavanja svog maternjeg jezika, jer je nezamislivo biti kulturan čovjek i pripadati jednoj državi i narodu bez svog jezičkog identiteta. Neophodno je održati dostojanstvo i nacionalni identitet. Trebamo imati potrebu za isticanjem različitosti. Ako već pripadamo jednoj naciji trebamo poštovati njene vrijednosti koje je obilježavaju. Trebamo posjedovati i težiti ka nacionalnom ponosu, braniti kulturu i kulturni identitet, poštovati tuđe ali ne u tolikoj mjeri da zanemarimo i zapostavimo svoje, tada osoba gubi dostojanstvo i stav.
Riječi našeg rahimehullahi Muftije o tome govore: „Čim ti se nešto tuđe učini boljim od onoga što ti imaš, to znači da ti prestaješ biti ti. Svako ko misli da je ono što je u tuđem tanjiru ljepše nego u tanjiru njegove majke, ne vrijedi ništa!“
Ne osvrćimo se i nemojmo zavideti, jer mi kao nacija posebno smo odlikovani obrazcem vjerovanja, osjećanja i ponašanja. Druge nacije posjeduju vrijednosti koje obilježavaju, a mi imamo naše i ponosni smo na njih. Što više ponavljamo neko ponašanje ili radnju to više prisvajamo to. Kao što kaže Vjerovjesnik, alejhisselam: „Ko oponašsa jedan narod, njemu i pripada.“
Dužnost nam je da što više pažnje i brige usmjerimo prema njegovanju svoje tradicije, kulture a pogotovo jezika. Da budemo svjesni važnosti praktikovanja, širenja i razvijanja znanja, kako u vjeri, tako i u dunjalučkim stvarima, jer jedino na taj način možemo da pronađemo i sačuvamo naš identitet. Trebamo cijeniti prošlost i naše žrtve. Naša je obaveza da ne zaboravimo prošlost i da hrabro koračamo u budućnost. Budimo hrabri u namjeri da očuvamo svoj identitet. Svijest naroda se mora probuditi, jer ako pokleknemo i posustanemo od tog cilja, bojim se da će to uzeti maha da zaboravimo na svoj identitet.
Piše: Badema Džanković, III-b1
“Softa” br. 72, rubrika: Muftijini učenici