“Spletke su pleli i oni prije njih, samo je Allah Gospodar svih spletki” (Er-Ra’d, 42)
Spletkarenje – tako strašna riječ! Koji i kakav je to osjećaj koji čovjeka navodi na tako teške korake, one koji će ugroziti nečije blagostanje?
Ko je pleo spletke?
Riječima: “Spletke su pleli i oni prije njih”, Allah, dž.š., nas obaviještava o narodima koji su svojim poslanicima namještali kako bi ih nagnali na odlazak iz njihovih gradova. Srca tih naroda bila su poput otrova koji stigne i do najuže vene, poput Sunca u sred suše, poput vatre koja razara i uništava sve pred sobom, koja guta malo i veliko i to zato jer su umjesto odaziva i podrške, poslanicima poklanjali spletke i tegobe.
Možemo li pomjeriti tonu željeza samo jednim prstom? Možemo, ali uz pomoć krana, na primjer, pa to željezo polahko prikačimo za njega, lijepo ga učvrtimo, a zatim podignemo, te ga tako prikačenog, dok visi u zraku, možemo pomjeriti i najmanjim prstom. Dovoljno je da se javi tračak bijesa, oholosti u srcu da se time proizvede takva spletka koja bi uništila ono prema čemu bi se kretao.
Kur’ansko pravilo glasi: “A spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe”
Ovo pravilo dolazi do izražaja i kada posmatramo djelovanje pojedinca. Primjer tome jesu Jusufova, a.s., braća. O njima je Mudri Stvoritelj objavio: “Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su onako lukavi bili.” (Jusuf, 102) Istina je da su se Jusufova braća pokajala, ali tek nakon što su svom ocu i bratu Jusufu nanijeli veliko zlo i brojne neprijatnosti, a spletke koje su smišljali okrenule su se protiv njih, te nisu postigli ono što su željeli. Lijep ishod bio je u korist Jusufa, a.s., koji je sve strpljivo i stoički podnio, a na koncu im je i oprostio.
A šta misli Božji rob onda kada nekome spletku isplete? Zar misli on da mu se ogledalo neće okrenuti pa ga uništiti bljeskom koji iz njega proiziđe?
Spletkarenje mekkanskih mnogobožaca protiv Resulullaha, s.a.v.s., dokumentovao je Gospodar u sljedećem (jednom od mnogih) ajetu: “I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.” (El-Enfal, 30)
Allah, dž.š., je uspostavio nepromjenljivo pravilo, pa mora nastradati svako ko se služi nečasnim sredstvima. Odredio je da lukavstvo našteti onom ko ga izvede, a da bude prevaren onaj koji nastoji druge prevariti. “Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti.” (En-Nisa, 142) Svojim podvalama, ljudi ništa drugo sebi nisu donijeli do Allahovu srdžbu, a u očima ljudi samo duboki ponor.
Kada djela posvjedoče…
Najbolji misionar je onaj koji poziva svojim djelima prije nego svojim riječima, pa zar će spletkaroš pozvati nekoga ili samo prozvan biti?! Neka svako gleda da učini što više dobra dok ga još može učiniti jer, doista će djela biti njegovi svjedoci, onda kada će spletkarošima to spletke biti.
U nastavku ajeta Uzvišeni kaže: “On zna šta svako zaslužuje”, tj. da je On poznavalac svih tajni i skrivenih misli te da će svakog nagraditi, odnosno kazniti shodno učinku.
“A nevjernici će sigurno saznati koga čeka najljepše boravište”, tj. kome ishod i kraj pripada, najljepše boravište, svakako, i na ovom i na budućem svijetu, pripada onima koji su poslanike slijedili, a samo Allahu pripada hvala i zahvala.
Autor: Esma Camić
Učenički časopis Softa, br. 73-74