29.01.2024. godine još jednu tribinu u nizu održala je Amina Tarhaniš, učenica četvrte godine, uz asistenciju Halime Suljević, učenice treće godine. Tema tribine bila je “Pouke i poruke iz sure Kehf”
Ajete Kur’ana Časnog proučile su učenice četvrte godine Merjem Kuč i Sabina Murić.
Predavanju su prisustvovale prof. Selma Plojović-Ademović i prof. Rabija Hot.
Sura Kehf je jedna od značajnijih sura jer sadrži 4 kazivanja iz kojih crpimo mnogobrojne pouke. Također, kako se prenosi od Ebu Derda, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ko nauči napamet deset početnih ajeta iz sure El-Kehf, bit će sačuvan od Dedžala.”
U drugoj verziji stoji da se može učiti i zadnjih deset ajeta sure El-Kehf. Kako su navele, u suri Kehf se spominju sljedeća 4 kazivanja:
Mladići iz pećine, Hidr i Musa, čovjek i dva vrta i kazivanje o Zul-Karnejnu.
Predavanjem su obrađena 2 kazivanja, kazivanje o mladićima u pećini i kazivanje o Zul-Karnejnu. Prvo kazivanje nalazi se u ajetima od 9. do 26. a drugo od 83. do 98.
Prva priča je o mladim vjernicima koji su, u vremenu velikog iskušenja i nevjerstva, pobjegli u pećinu kako bi sačuvali svoju vjeru. Allah ih je uspavao na dug vremenski period, kako se saznaje to je bilo razdoblje od 309 godina, a njihova priča postala je znak Njegove moći i mudrosti. Dok nam drugo kazivanje govori o Zul-Karnejnu, pravednom vladaru kojeg je Allah obdario moći i znanjem, omogućivši mu da putuje na istok i zapad, pomaže ljudima i gradi bedem protiv Je’džudža i Me’džudža. Ono što je predavanjem dodatno istaknuto pored svih pouki koje su doprinijele i podstakle na razmišljanje o ovim kazivanjima jeste i zajednička pouka-oslanjanje na Allaha, u prvom slučaju mladići su otišli iz svog naselja ostavljajući za sobom sve što su posjedovali i isključivo se oslanjajući na Allaha. Dok u drugom slučaju imamo narod Je’džudž i Me’džudž koji svakodnevno kopaju zid trudeći se da se oslobode, međutim to neće postići sve dok se ne budu oslonili na Allaha i ne budu rekli “Ako Bog da”.
“I nikada ne reci ni za što: ‘Sigurno ću to sutra uraditi’ – bez ‘Ako Bog da (Inšallah)’.” (El-Kehf, 23-24).
