“Ta, zaista, s mukom je i olakšanje!” (El-Inširah, 5)
Iskušenja su poput pupoljaka uspjeha i snage koji izranjaju iz našeg srca. Oni probijaju pasivnosti i suhoparnosti života. Pokazuju ono najljepše što se krije u nama samima.
“Čak i najmračnija noć završi izlaskom Sunca”
Svakoga puta kada doživim neku nesreću ili iskušenje, javljaju mi se isti osjećaji, kao da ništa ne učim iz iskustava. Čovjek nevolju doživljava kao trajnu kategoriju, kao nešto što će vječno trajati, a zaboravlja na svu dobrotu, izobilje i blagostanje u kojem je živio prije toga i ne može ni pomisliti da poslije tegobe dolazi olakšanje i spas. A, ustvari, blagostanje i olakšanje su osnova života. Međutim, Allah, dž.š., želi preko određenih nevolja i tegoba da nas podstakne na neke vrste ibadeta koje smo bili zaboravili dok smo se ”kupali” u moru udobnog života i blagostanja, pa onda iz Svoje dobrote želi da čuje naše žalbe i skrušene dove, da vidi probuđena osjećanja u našim srcima, te da nam se oči orose suzama nakon što su se, u vremenu blagostanja, bile potpuno presušile. Zbog toga Allah u Kur’anu kaže: „Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je last!“
Nužni slijed olakšanja i tjeskobe
Pjesnik kaže: „Često nesreća pritijesni mladića, ali Allah, svaki put, iz nje da izlaz, i kad se učini da je ona neizbježna, dođe olakšanje kad mu se najmanje nada.“
Ibn Ebi-Hatim od Aiza ibn Šurejha prenosi da je rekao: „Čuo sam Enesa ibn Malika da je rekao: /652/ ’Vjerovjesnik je jednom prilikom sjedio naspram jednog kamena i rekao: ’Kad bi muka došla i ušla u ovaj kamen, za njom bi došla i ušla last da je iz njega istjera.’“
Šejtan te gnjavi dok te ne rastuži, kasnije te ostavi da gnjaviš sam sebe. Presjeci mu dotok zraka potpunim osloncem na Uzvišenog Allaha.
Tevekkul – oslonac na Allaha
Kako je Ejjub, a.s, osaburio na iskušenjima? Zašto se Ibrahim, a.s, nije uplašio vatre? Kako da more nije progutalo Musaa, a.s? Zato što su svi imali oslonac na Allaha i lijepo mišljenje o Njemu.
Olakšanje i last su u zadovoljstvu Allahovom odredbom i u strpljivosti (saburu). Ko je zadovoljan Allahovom odredbom on ne mari za onim što je pred njim i što ga čeka. Taj osjećaj zadovoljstva sudbinom, Omer, r.a., je ovako opisao: ”Bogatstvo i siromaštvo su dvije jahalice i meni je svejedno koju od njih ću uzjahati.”
Kur’an na mnogim mjestima kudi one koji obožavaju Allaha ”po harfu”, ”po slovu”, bez pravog i istinskog uvjerenja, tj. koji obožavaju Allaha samo u jednom stanju i kada se to stanje promijeni oni ostavljaju ibadet.
Iskušenje kao blagodat u drugačijoj formi
Stoga, možemo kazati da je tegoba i muka, zapravo last koju nam Allah, dž.š., šalje kao dar i to u ”ambalaži” i obliku koji ne očekujemo, da bi nas Svojom dobrotom odveo u okrilje Svoje milosti, da bi nam pomogao da sagledamo i spoznamo sve aspekte naše slabosti i nemoći, te da bi naše korake usmjerio u pravcu u kojem treba da idemo. To je ”sveti” plamen koji spaljuje svu kozmetiku, šminku i lažnu sliku s kojom se predstavljamo ljudima, i koji ne ostavlja ništa osim gole istine pred koju moramo stati i sa kojom se moramo suočiti, bez mogućnosti bilo kakvog krivotvorenja…To smo onda pravi mi, sa svim našim strahovima, iluzijama, sa pogrešnim kalkulacijama, tragovima pesimizma i očajom…
Jučer si bio sa onim koga voliš i u stanju koje voliš, a sada ti je to uskraćeno, pa ne tuguj, jer vratit će ti se onaj koga si volio, i ti njemu također, i to u boljem stanju nego što je bilo. Zato udahni vazduh nade, pripremi se za nadolazeću sreću, i ne dozvoli očaju da te nadvlada, jer: ”Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovome svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju.” (Eš-Šura, 36)
Priredila: Sumeja Hajrović
Učenički časopis Softa, br. 73-74