“Imati originalnu Božiju Riječ u ovoj totalnoj invaziji laži i prevara – pa ne postoji ništa vrednije na ovome svijetu!” (Muftija Muamer Zukorlić, rhm)
Reformator naše duhovne i vjerske misli akademik Muamer Zukorlić, rahmetullahi alejhi, naučio nas je da je moguće napraviti poveznicu između šerijata i zakonodavstva svake države, ukoliko se tim zakonima želi dobro. Naučio nas je da možemo integrirati principe Allahovog savršenog zakona u naš svakodnevni život, a da on pritom bude prihvaćen od strane svakog civiliziranog društva.
*Zakon je normativni akt države koji donosi njeno zakonodavno tijelo tačno po određenoj proceduri. Zakon je najviši, najvažniji pravni akt i svi ostali pravni akti u državi moraju biti u skladu s njim.*
“Svakog dana se širom svijeta usvajaju novi zakoni. Ne može da se stigne. ‘Glasajmo, dopunjujmo, mijenjajmo…’ – i opet nije dobro. Kakvi su to zakoni koji se usvajaju svakog dana? Zašto se non-stop mijenjaju?” (Muftija)
Ako su zakoni najvažniji pravni akti jedne države, ako sve ostalo mora biti u skladu sa njima, zašto se onda oni neprestano mijenjaju, zašto nisu stalni, čvrsti i nepromjenjivi?
“Zato što ne valjaju. Zašto ne valjaju? Zato što ih donosi čovjek.” (Muftija)
Čovjek nikada ne može donijeti dobre zakone, može ih samo formulisati u okviru Božijih zakona. Kada čovjek sebi dopusti da uspostavlja kompletan zakon, neće imati principa, a nemanje principa dovodi do kolapsa u politici, kolapsa u vrijednosnom sistemu, u kome ovise naši ciljevi, kao i kulturni I duhovni razvoj.
“Čovjek je slab, čovjek navija za sebe. Čak i oni najpošteniji, najbolji, najumniji navijaju za sebe. Pitanje je samo koliko i da li to navijanje kontrolišu.” (Muftija)
Stvoritelj, znajući naše slabosti, dao nam je mogućnost da biramo i uređujemo zakone, ali ti zakoni moraju biti uređivani po Njegovim principima. U islamu, čak i u tradicionalnoj filozofskoj ideji, Bog je izvor suvereniteta, tj. vrhovne politike, a ne čovjek. Mi muslimani znamo da je svaki čovjek halifetullahi fil-erd, tj. Allahov zastupnik na Zemlji. Uzvišeni Allah u Kur’anu: “Neka (čovjek) shvati odakle mu stiže ova čast i ovo veliko dobro.”
Da li je čovjek dostojan da bude izvor suvereniteta?
“Druge sekularno-liberalne ideje kažu da je čovjek izvor suvereniteta. On je centar, od njega počinje sve.” (Muftija)
Većina civilizacija danas, posebno zapadnjačka, funkcionišu po principu stavljanja čovjeka u poziciju božanstva, i na tom principu opstaju već oko 300 godina. Posljedica toga jeste potpuni kolaps i ljudsko miješanje u moralne zakone.
Zašto, ako su takve posljedice, ovaj način funkcionisanja opstaje?
“Zato što to za sebičnog čovjeka zvuči slatko.”
Onaj ko se sačuva od sebičnosti, zaista je to onaj koji je uspješan. (El-Hašr, 9)
Homocentrizam, stavljanje čovjeka na prvo mjesto, uspijevalo do sada zato što se tek poslednjih godina vidi opšti kolaps civilizacije. Tek se sada vidi da je sav taj “uspjeh” ustvari veliki neuspjeh.
“Taj neuspjeh je posljedica zapadnjačke percepcije slobode.”
Percepcija slobode
“Prema islamu, sloboda počinje od granice. Zapadna percepcija slobode je u snazi rušenja granica. Što više pomjerite granice, više ste slobodni. Kod nas je od zabranjenog ka beskonačnom, kod njih je od beskonačnog ka zabranjenom.”(Muftija)
Zbog ovoga se sistem u zapadu ruši i zbog ovoga je naša percepcija slobode nepresušna: mi idemo ka beskonačnom, a oni od beskonačnog. Ovakvo učenje nije samo u suprotnosti sa islamskim, već u suprotnosti i sa tradicionalnim učenjem zapada, a kosi se i sa kulturom, jer je po ovoj ideji slobodan čovjek nekulturan čovjek.
“Mi muslimani imamo kristalno čist I jasan pristup slobodi I razumijevanju slobode, a to je zato jer smo u posjedovanju originalne Božije riječi.”(Muftija)
Počašćeni smo posjedovanjem originalne Božije riječi
Kako ljudi stare, njihovi tjelesni sistemi – uključujući i mozak, polako otkazuju. Kako se udaljavaju od 20-tih godina, počinju da imaju manjih problema s pamćenjem, ali ne razmišljaju puno o tome. Što su stariji, bivaju više zabrinuti za rupe u svom sjećanju, i često to povezuju sa Alchajmerovom bolešću ili sa senilnošću.
“U našoj tradiciji, u islamu, je poznato da ulema ne može da posenili i ne može da poludi. Nema primjera u kome se neki od velikih alima razbolio od demencije i ludosti. Desi se da mu sve drugo otkaže, ali mu mozak i dalje radi. Ovo naravno ima racionalno objašnjenje, jer čovjek koji trenira moždane sektore je u većoj kondiciji od čovjeka koji ni o čemu ne misli.”(Muftija)
Za muslimane, ovo ima još i duhovnu dimenziju:
Nema znanja bez Božije riječi
*Fridrih Niče je bio veoma uticajan njemački filozof, kritičar, pjesnik, filolog i esejista. Pisao je o religiji, moralu, dobru i zlu, kulturi, filozofiji i nauci.*
“Niče, jedan od najvećih genijalaca i mislioca savremene filozofije Evrope, je kraj života proveo u ludnici. Njegove filozofske misli nisu mnogi razumjeli, jer kad on piše knjigu “Bog je mrtav”, hrišćanski vjernici ga uglavnom osuđuju za ateizam. Ne razmiju ga jer on drži lekciju katoličkoj crkvi i hrišćanima, kazujući da su se oni odrekli Boga, da su umrtvili ideju Boga u svojim životima. Nisam vidio jednog učenjaka, intelektualca, filozofa, koji je bolje detektirao dijagnoze tadašnjeg društva u etičkom, u duhovnom, u svakom pogledu.” (Muftija)
Zašto je Niče, veliki genijalac, mislioc, filozof, završio u ludnici?
“Nije mogao da nađe odgovore. Nije mogao da ponudi društvu terapiju. Našao je dijagnoze, katastrofalne dijagnoze, ali nije mogao da ponudi recept. A zašto nije mogao da nađe recept? Zato što mu se Uzvišeni nije smilovao.”(Muftija)
Samo se u Božijoj riječi može naći recept za svakakve nevolje, za društvo ili pojedinačno.
Kad ti bude teško i kad te nevolja snađe ne jadaj se ljudima nego se pojadaj Allahu i kaži: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!” (El-Enbija, 83)
“Umnim ljudima, najvećim mozgovima, je domet samo dijagnostika.”
Kada su ljudi prepušteni sami sebi, kada društvo ovisi samo o njima i nikom drugom, mogu samo definisati problem i davati dijagnoze. Nema recepta bez Božije riječi jer nema znanja bez Božije riječi. Ako se nekad i desilo da su veliki umovi uspjeli dati recepte, može se tačno vidjeti da tu ima dosta Božije riječi, da do tog zaključka ipak nisu mogli sami doći. Možda nema direktne veze, ali je suština ista.
“Časni Kur’an je mu’džiza koja čini nemoćnom svaku drugu misao, svaku drugu riječ, svaku drugu ideju, svaku drugu frazu, poruku, svaki stih, svaku prozu, svaku poeziju…” (Muftija)
Zvanična definicija riječi “kapital” jeste “vrijednost koja se ulaže u proizvodnju ili neku drugu ekonomsku djelatnost sa osnovnom namjenom da donese dobit, da uveća osnovne vrijednosti.”
Kod nas muslimana, ta definicija je pojednostavljena:
Naš glavni kapital je Kur’an.
Priredila: Emana Redžepović, III-b1
“Softa” br. 72, rubrika: Muftijini učenici