“I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti, ako budete pravi vjernici” (Ali Imran, 139)
Bitka na Uhudu, u kojoj ashabi pretrpješe poraz od strane mušrika, bijaše povod da se objavi ovaj ajet. Izgubili su bitku, a Allah im spušta ajet kojim im obećava vječitu pobjedu ako pravi vjernici budu.
Dva puta
Sve do danas, ovaj ajet, kao i svaki drugi, osta isti i ne promijeni se. Isti ovaj ajet se odnosi i na današnji Poslanikov ummet. Kada se pojave iskušenja i strahovi, insan se nalazi na raskrsnici. Zastaje i ima mogućnost da bira jedan od dva puta – vječitu propast (šejtanov put) ili vječitu pobjedu (Allahov put). Šejtan će mu uljepšati svoj put zamajavajući ga djelima obmane. Pa će sebe svojim izborom upropastiti ne razmišljajući do koje će ga destinacije odvesti takva djela i kakav mu je boravak tamo ustvari pripremio Gospodar njegov. Međutim, ako krene onim drugim putem, putem milosti, radosti, uspjeha, onim putem na kojem ga čekaju Allahovi odabrani robovi, spasit će se i k sebi prizvati Allahovu milost i samilost. Očigledno je kako se završava jedan, a kako drugi put. Na kraju puta propasti nalazi se provalija koja vodi u duboke ponore u kojima će se naći okovan lancima na koje prethodno bijaše upozoravan. Na kraju puta pobjede, Njegovi će sljedbenici pronaći radost kojom će se ponositi, a posebno u onim trenutcima kada mu se knjiga nađe u desnoj ruci, kada mu dobra djela budu teža, pa i onda kada pređe preko strašnog mosta i ne upadne onamo gdje su sljedbenici propasti pali.
Utjeha, motivacija, obećanje
I dok bude u iskušenju, zahvalan će biti svom Gospodaru što mu dade snage da bude ustrajan u ispravnom odabiru. Iskušenja su sve oštrija, ali on ne da svom tijelu da se vodi prohtjevima duše. Poklekne zbog težine iskušenja, ali ga svako sjećanje na Allahovo obećanje osvježi i ojača. “Allah nikada ne krši svoja obećanja”, riječi koje ga sačuvaše od zle urote. Njegove riječi: “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se” su dovoljna potpora pravom vjerniku. Biti strpljiv i zahvalan u periodu iskušenja je uspjeh veliki. Ko se osloni na Allaha, iskreno i ponizno, uvijek će Njega imati uz sebe. A zar to nije dovoljno? Strpljiv bijaše Nuh alejhisselam punih 950 godina. Strpljiv bijaše Muhammed, alejhis-selam, kada na njega devine iznutrice bacahu. Strpljiv bijaše Jusuf, alejhis-selam, kada se nađe sam u hladnom i mračnom bunaru. Strpljiv je bio i Ejjub, alejhis-selam, kada mu nijedan dio tijela ne osta zdrav osim srca i jezika kojim je spominjao Allaha. Pa zar da nama ne bude dovoljan oslonac na Allaha?
Pravi vjernici – uslov za obistinjenje obećanja
Svima njima je Allahovo obećanje bilo motiv da budu ustrajni. Allah im obećava da će pobjednici biti. U kom smislu pobijediti? Njih čeka oprost i milost Allahova jer iz ruku baciše dunjaluk kako bi popravili svoju krunu (ahiret) na glavi koja nehotice skliznu u svijet nemilosrđa. Ispunimo li i mi svoju dužnost, budemo li pravi vjernici, i nad nama će se obistiniti Allahovo obećanje da budemo pobjednici, a do tada, iz njega možemo crpiti motivaciju i snagu.