“Pa, koju blagodat Gospodara svoga poručete?” (Er-Rahman)
Prirodno kao roditeljska ljubav
I jutros je Sunce izašlo sa istoka, polahko rastjeravajući mrak, osvijetlilo je polja ali ne i ljudski um. I jutros si, čovječe, otvorio oči, ustao na noge, popio jutarnju kahvu sa porodicom, ali koprena nemarnosti, bezobzirnosti, prisvajanja i nezahvalnosti i dalje je na tvojim očima. Navikao se čovjek na ovaj perfektno uređen sistem kao na ljubav roditeljsku, njihovu brižnost i prisutnost, ni ne pomišlja da može drugačije.
Iščitavajući Kur’an, posljednje Božije riječi što nam darova preko posljednjeg, pečata poslanika, vidimo da naš Gospodar mnogo puta ponavlja stvari koje su jako bitne za čovjeka, pa tako u suri El-Rahman čak 31 put ponavlja ajet: ,,Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete”. Možemo zaključiti da nas ajet podstiče da preispitamo sebe o izobilju u kojem bitišemo i odnosu koji zauzimamo spram njega. Jesmo li skloni olahko prigrliti darove i zaboraviti se toliko da ih počnemo smatrati nužnostima, neophodnostima, a ne kao milost ili velikodušnost. Onda nam se taj stav prodrma kada nam se darovi uskrate…
Najprije dolazi razmišljanje
Jesi li ikada razmislio o građi svog tijela, organizma, o blagodati refleksa, pomicanja i najmanjeg živca? O tome bi ti najbolje govorila osoba sa paralizom tijela, nemogućnošću kontrole nad njim i oduzetošću snage za najmanjim pokretom. Bolnički hodnici su puni onih koji čekaju dijalizu krvi koju rade više puta nedeljno, dok je to jedna od radnji koju naši bubrezi obavljaju više puta dnevno. Onda, blagodat svih ostalih čula. O blagodati disanja najbolje nam mogu govoriti oni koji su disali na bolničkim respiratorima. Ovdje ću nas podsjetiti na jako poučnu ispovijest jednog starca. Radi se o starcu koji se onesvijestio, te je prevezen u bolnicu, gdje su mu uključili kiseonik 24h. Nakon što mu je bilo bolje, došlo je vrijeme da plati bolnički račun za liječenje, gdje se starac zaplaka i reče: “Ne plačem zbog novca, mogu to platiti. Plačem jer za samo 24 sahata korištenja kiseonika moram platiti 500 funti, a ja dišem čisti zrak već 93 godine. Koja je to milost od Boga?’’. Mogli bismo spominjati i druge blagodati, blagodati smjene noći i dana, godišnjih doba, blagodati kiše i raznih jestivih i ljekovitih plodova…
Ključ zahvalnosti je u priznanju
I, koju blagodat Gospodara svoga poričemo? Jesmo li blizu Musau, a.s., koji Darodavcu prizna nemogućnost da Mu zahvali? A Darodavac, Allah, dž.š., mu odgovori: “O Musa, sada si Mi zahvalio.”
Autor: Sara Murić
Učenički časopis Softa, br. 73-74