MUFTIJIN POSLJEDNJI GOVOR I POSLJEDNJE OPORUKE NA AKADEMIJI MATURANATA MEDRESE
“Poštovani predsjedniče Mešihata, uvaženi muftije, uvaženi članovi uprave Medrese, uvaženi profesori, muderisi, imami, dragi roditelji, poštovani gosti, dragi učenici, posebno maturanti,
Esselamu alejkum!
Ovaj skup i ova ilustracija pred nama me podsjeća na neke godine, ne tako davne, u kojima se nismo viđali u tako svečanom duhu, već kada smo na drugi način branili napadnutu Islamsku zajednicu. A evo, danas smo ovdje da po ko zna koji put podijelimo radost podizanja još jedne generacije svršenika Medrese „Gazi Isa-beg“.
Na tome se možemo zahvaliti samo Uzvišenom Stvoritelju. To je jedina stvar koja je adekvatna ovoj blagodati koju nam je podario Svevišnji Stvoritelj. Mislim da sam svake godine, posljednjih 28 godina, bio na svakoj svečanosti ovim povodom. Teško je ponuditi nove poruke, jer su one prave, istinske, kur’anske i sunnetske, uvijek iste, nepromjenljive. Ali, radost ovog događaja uvijek izaziva dodatnu inspiraciju. Ja bih svoju poruku fokusirao na dvije stvari.
PRVA FAZA JE ZAVRŠENA
Uz sve dosadašnje uspjehe, uz sve ono što Medresa jeste, u najboljem i najljepšem smislu, ovdje u Novome Pazaru, Sandžaku, i cjelokupnom bošnjačkom i muslimanskom korpusu na Balkanu, uz svu historijsku, duhovnu i etičku ulogu koju je Medresa odigrala – ono što treba da bude zenit njenog uspjeha i trijumf kome treba da teži jeste da dostignemo momenat kada će roditelji naših muslimanskih porodica u Medresu upisivati svoju najbolju i najtalentovaniju djecu. Na tom polju smo napravili velike uspjehe, ali to treba da nam bude ideal kome težimo. Kada to postignemo, onda će Medresa moći doživjeti svoj sjaj koji joj pripada, ne samo po imenu, već i po svojoj svetoj i svijetloj misiji. Naravno da to nije zadatak samo Medrese. To je uloga i zadatak cjelokupne Islamske zajednice i svih muslimana – od roditelja do samoga vrha Islamske zajednice.
VISOKE AMBICIJE
Drugi fokus moje poruke odnosi se na ono što treba da bude ideal i muderisa i učenika Medrese. Prije 20 i 30 godina Medresa je imala drugačiju misiju, jer je stanje islama i muslimana na ovim prostorima bilo drugačije. Ja se sjećam, čini mi se da sam tada bio u medresi ili na fakultetu, da sam čuo jedan komentar u jednoj od naših džamija u kojoj se moglo vidjeti par starijih džematlija (kako su to oni govorili „par starih gariba“): „Da li će imati ko da nam klanja dženazu?“ Tako je bilo prije 30 godina. Medresa je u svojoj obnovi i ponovnom nastanku bila usmjerena prema onome što je bio izazov tog trenutka. Trebali su nam imami i mujezini – kakvi-takvi, samo da imamo nekoga da izvršava elementarne islamske usluge.
Sada, nakon 30 godina, mi više nemamo nijedan problem islamsko-tehničke prirode. Zato, danas misiju Medrese moramo podići na najviši stepen i formulisati je na sljedeći način: uloga Medrese je da podiže učenike, one najbolje, čija ambicija neće biti ono što je ambicija bilo kog svršenika neke druge srednje škole („da nastavim fakultet, da nešto radim, da nešto zaradim, da živim, da uspijem…“). To nije misija Medrese. Ili, konkretnije, to nije misija najboljih u Medresi. Misija najboljih u Medresi treba da bude ono što je misija Allahove riječi, misija Kur’ana časnog. Allah je poslao Kur’an časni da mijenja svijet. Misija najboljih u Medresi, misija profesora u Medresi, koji oblikuju svijest, savjest, ahlak, etiku i ličnosti učenika Medrese – treba da bude podizanje takvih svršenika koji će mijenjati ovaj svijet. Takva ambicija nam treba!
GENERACIJA KOJA MIJENJA SVIJET
Da li ćemo u tome uspjeti? Inšallah: da. Koliko? Ne znam. Ali, koliko god – to je jedini ispravan put. Samo sa takvom sviješću mi možemo opravdati ono što je izazov misije islama, misije Islamske zajednice i misije Medrese. Sve mimo toga, neću reći da je izdaja – ali je van terena igre. Van poprišta ste. Niste na pravom stadionu. Na pomoćnim terenima ste. Samo takva ambicija nam daje šansu. Samo sa takvim ambicijama, velikim ambicijama, mi smo u šansi da nešto uradimo. Sve ispod toga nije u skladu sa Kur’anom časnim i čistim sunnetom Muhammeda, sal-lallahu alejhi ve sellem!
Da li će to biti u jednom odjeljenju Medrese jedan učenik, deset, petnaest, manje ili više – to je pitanje kvaliteta roditelja, učenika, profesora i uleme. Na tom putu ćemo se boriti. Ali, to mora da bude opredjeljenje! Tu ne može da se izgubi. Jer, onaj ko uspije da izraste u onoga ko mijenja svijet, taj je dosegao najviši stepen uspjeha i pobjede. Onaj ko ne izraste u tom, a bude uporan na tom putu, ono što je sigurno je da će postići promjenu sebe. Permanentno će mijenjati sebe u toj borbi. I to je najčasnija stvar u toj borbi. Evo, poslije tri decenije me pitaju: „Kako sve ovo postižete? Jeste li se umorili? Odakle Vam snaga? Odakle Vam motivacija? Odakle Vam inspiracija?“ Na ovom putu borbe, kada uspjete da osjetite slast te borbe, svaki trenutak koji proživite, svaki trenutak umora, kada vam se čini da dalje ne možete, svaki udarac koji primite (bilo da je gibet ili nemimet, trač ili psovka, pisana ili usmena uvreda – kojih svakoga dana dobijam u paketima) – svaka ta neprijatna stvar prerasta u najviši stepen slasti na Božijem putu!
Probajte to. Kad jednom to okusite, nema pendreka, nema čizme, nema sile, nema topa, nema puške, nema rakete, nema ničega što će vas od toga otjerati!
RAŠIRITE KRILA, POLETITE
Ovo je vama emanet, maturanti! Mi stariji ćemo se nekako skrpiti, ali ne može to mnogo da se popravi. Ali, vi ste budućnost! Život je preskup i prekratak da biste radili jeftine stvari i da biste ga živjeli jeftino, i da biste živjeli da živite i da biste jeli da radite, i radili da jedete, i spavali da radite i jedete! Za to vam ne treba ni škola, ne treba vam knjiga, ne treba vam trud – to rade životinje bez ijednog razreda škole. Naša, vaša, misija je više od toga. I ako ste počašćeni da primite knjigu, kitab, Kur’an, u desnu ruku, i da imate sunnet Poslanika, alejhisselam, u drugoj ruci – pa kako da ne uspijete?! To je odgovor na sve ono što se danas dešava i nama ovdje i velikom islamskom ummetu. A svaki čovjek je u šansi da bude ummet, kao što je Ibrahim, alejhisselam, sām bio cijeli ummet. Samo nam treba svjetlo u srcu, svjetlo u razumu i umu.
Raširite krila, poletite iznad ovog jadnog svijeta „da još malo zaradim, da još malo pojedem, da još malo kupim“. To je za polusvijet, to nije za svijet. I to jeste za ljude, ali nije najvažnija stvar. To nije za prvi saff. Braćo i sestre, maturanti i maturantice, vi ste za prvi saff. U prvome saffu su probrani!
U tom svjetlu, mubarek olsun diplome i uspjeh vama maturantima i maturanticama, roditeljima, muderisima, cijeloj Medresi, upravi, upravi Mešihata, ulemi, muftijama…
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!”
24. maj 2021. godine
“Softa” br. 72, rubrika: Muftijini učenici