„Kada musliman u svojim poslovima i privredjivanju zagovara oslanjanje na samoga sebe, pa pod tim misli na nepokazivanje svoje ovisnosti ni o kome drugom do o Allahu, i nepokazivanje potrebe da pomoć traži i od koga drugog osim od Allaha – svog Gospodara. Drugim riječima, ako sam može obaviti posao, on ga ne prepušta drugom, ako se sam može pobrinuti za sebe, ne traži pomoć ni od koga drugog mimo Allaha. U suprotnom, to bi značilo vezivanje srca za nekog drugog mimo Allaha, a musliman to ne voli i ne želi”’rekla je učenica četvrte godine, Sumejja Kujević, u večerašnjem predavanju.
Drugi dio predavanja obrađivao je krajnosti u koje može da se zaluta a koje se ne mogu podvesti pod samopouzdanje. To su podaništvo i oholost. Za objašnjenje pojma podaništva, Sumeja se koristila esejom Alije Izetbegovića koji postavlja pitanje da li odgajamo muslimane ili podanike? Istaknuto je da ova tužna filozofija pokornosti u ime vjere ističe pogrešne ideale, okuplja ljude koji su umrli prije nego što su počeli da žive, od normalnih ljudskih stvorenja stvara nesigurne ljude, progonjene osjećajem grijeha i krivice i postaje privlačna onima koji bježe od stvarnosti i utočište nalaze u pasivnosti i utjehi. Na kraju je istaknuto da progres ne može doći od mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih, kao i to da se ove osobine ne kose sa osobinom skromnosti.