“Nemojte svoj očekivani uspjeh vezivati za tuđu propast, već za svoj kvalitet!” (Muftija Muamer Zukorlić, rhm.)

Cilj svakog vjernika jeste da bude uspješan, ali na način kojim je njegov Gospodar zadovoljan. Kaže Allah, dž.š.:

Uspjeli su vjernici, oni koji su u svom namazu skrušeni, i koji se od besmislica okreću, i koji zekat – čišćenje izvršavaju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju. (El-Mu’minun, 1-8)

Postavlja se pitanje: šta je to uspjeh? Uspjeh je dostizanje zacrtanog cilja. Do tog cilja čovjek pronalazi razne načine. Vjernik želi da njegov uspjeh, u bilo kojoj oblasti, se ne veže za propast drugoga, već iskljucivo za njegov kvalitet, trud i rad. A kako će čovjek drugačije povećati stepen svog kvaliteta, ako ne napornim trudom i radom? Nijedan rezultat ili napredak ili bilo koja promjena ne može se postići bez velikoga napora i truda. Uzvišeni Allah nas uči da se čovjek nakon odluke pouzda u Stvoritelja: Kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha. (Ali Imran, 159) Reci: Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Et-Tevba, 105)

Zašto tuđa propast

Često ljudi u svojoj konkurenciji vide neprijatelja koji ih sputava u njihovom putu do cilja, to jest uspjeha. Samim tim, u njima se stvara želja za otklanjanjem te prepreke i rušenjem njegovog truda i rada.

To vjerniku ne treba da bude način za postizanje uspjeha, jer takav odnos prema uspjehu pokazuje da je naša želja za uspjehom prevazišla granice vjere.

U želji za uspjehom, vjernik ostaje svjestan prolaznosti dunjaluka i vječnosti budućega svijeta. Jedan lijep primjer kako vjernik treba postupati na putu ka uspjehu jeste hadis Poslanika, s.a.v.s., kada ga je jedan čovjek upitao: “Preporuči mi način rada (odnosa) zaradi kojeg će me voljeti Allah i ljudi.” Poslanik mu odgovori: “Ne dopusti da ovaj svijet ovlada tobom i Allah će te voljeti, ne dopusti da tobom ovlada ono što ljudi imaju i oni će te voljeti.”

Zašto podizanje sopstvenog kvaliteta?

Naš rahmetli Muftija je bio dokaz nama, a i svima da takvim odnosom prema uspjehu je zadovoljan, na prvom mjestu Allah, dž.š., a zatim i ljudi, to jest narod koji ga je slijedio i poštovao. Napor koji je ulagao u odbrani vjere, naroda, časti i dostojanstva, a isto tako i čuvanje tuđih, bio je sebeb da naš Muftija živi životom uspješnog čovjeka kojim će, inšallah, njegov Gospodar biti zadovoljan, a nama je to dokaz da smo u našem putu ka uspjehu jedino sami sebi prepreka.