MEDRESA NIJE SAMO ŠKOLA – ONA JE DOM U KOJEM SE ODGAJA ELITA

U Sarajevu održana manifestacija Maturalni dan
22/05/2017
Rezultati prijemnog ispita
21/06/2017

Tema ovog majskog broja našeg lista jeste Medresa „Gazi Isa-beg“. Pored toga što je Medresa širom otvorila vrata našoj novinarskoj ekipi, o čemu Vam pišemo na narednim stranicama, imali smo prilike razgovarati sa direktorom Medrese dr. Rešad-ef. Plojovićem o svemu sa čime se Medresa i on kao direktor svakodnevno susreću.

Prošlo je šest godina od kada ste preuzeli emanet direktora Medrese. Kako se danas sjećate tog perioda?

Zar je već prošlo toliko!? Meni se čini da nije bilo tako davno kada sam na sjednici Mešihata izabran na mjesto direktora Medrese, nakon što sam prethodno obnašao funkciju muftije beogradsko-novosadskog. Međutim, kako je inače slučaj na dunjaluku, vrijeme brzo prolazi.

Lično nisam razmišljao o vremenu, već o poslovima i  obavezama koje sam preuzeo i problemima koje je trebalo riješiti. Sjećam se prvog dana kada sam preuzeo emanet i straha kojeg sam imao kako ću taj emanet izvršiti, obzirom na sve tadašnje okolnosti i stanje u kojem je bila Medresa i njen kolektiv.

 

Kako biste opisali period od tada do danas?

Neprestana borba i danonoćna aktivnost i razmišljanje u cilju unapređenja odgojno-obrazovnog rada i standarda u Medresi, sa puno ličnog i porodičnog odricanja i žrtve, za koju molim Allaha da ukabuli.

Godina 2011. je godina kada su akteri prvog udara na Islamsku zajednicu shvatili da je njihov pokušaj propao i nije donio željene rezultate, tako da se tražio drugi način i planirao drugi napad na zajednicu, ovoga puta iznutra, preko opstruiranja rada njenih ustanova i aktivnosti. To je vrijeme kada se već nazirala aktivnost na formiranju tzv. „inicijative“ za  navodnim pomirenjem,  po istom principu kako je i prvi napad izveden, nakon potpisivanja peticija i slično, naravno uz laži i obmane onih koji su svojim potpisima trebali dati legitimitet akterima novog udara i ovladavanja Islamskom zajednicom.

Kada se pogleda taj period sa ove vremenske distance, ako bi se željela povući paralela i opisati stanje, kazao bih da je svo vrijeme od 2011. do 2017. proteklo u pokušaju liječenja od virusa i bolesti ili saniranju posljedica nastalih napadima na Islamsku zajednicu. U tom periodu liječenja Medrese primjenjivali smo se sve moguće metode, od onih najblažih, poput primjene raznih sirupa, antibiotika, injekcija, infuzija, pa sve do hirurških zahvata, kada su oni bili neophodni. Mislim da razumijete o čemu govorim! Govorim o bolestima kadrova Medrese. Mislim da smo uz sve neophodne intervencije uspjeli da kolektiv Medrese izliječimo od bolesti izdaje, neiskrenosti, bolesne ambicije i pokvarenosti, kojima je bio pogođen, tako da u zadnjim godinama imamo zdrav kolektiv i ambijent u kojem se djeca školuju, gdje je svako fokusiran na svoj posao, a ne opterećen velikim ambicijama i planovima kako iskoristiti položaj za lični interes.

 

Šta Medresu posebno izdvaja od ostalih srednjih škola?

Medresa nije samo škola – ona je škola i dom, mjesto gdje učite i gdje se odgajate da budete ljudi. Medresa je škola koja daje znanje i odgaja, daje opće znanje, ali i vjersko, priprema vas za dunjaluk i sve izazove, ali istovremno ukazuje na prolaznost  dunjaluka i podsjeća na Ahiret koji je vječan. Zato je Medresa škola izvan konkurencije i ne može se uopće porediti. Kazao bih da su sve medrese škole, ali nisu sve škole medrese! Medresa je medresa – posebna škola u kojoj se školuju oni koji hoće da budu posebni, različiti od drugih, da budu ono što jesu i da druge podstiču da budu ono što jesu, a ne onakvi kakvim ih prikazuju ili uče drugi.


Na čemu posebno stavljate akcenat: kvantitet, kvalitet ili oboje?

Nekada smo se mnogo više trudili da broj učenika u Medresi bude što veći, jer je naša želja bila da što više njih upiše ovu školu, a realno su i potrebe bile takve. Danas je isto tako važno da što više djece upiše Medresu, ali je od toga važnije kakvi će naši učenici izaći, tj. da kvalitet bude na nivou.

Svjedoci smo da u Sandžaku i šire iz dana u dan niču, kao pečurke, razne škole i fakulteti, koje nude diplome na veliko, kao da su diplome trgovačka roba!? Ustvari i jesu onima koji ih na taj način nude, jer su ih vjerovatno tako i oni sami stekli.

Mi ne želimo da budemo takvi, niti da nas takav ambijent pokoleba. Mi ćemo ostati na visina zadatka i svjesni emaneta kojeg imamo, bit ćemo različiti od drugih, nećemo praviti kompromis na račun kvaliteta i nećemo sakatiti našu djecu i uništavati im budućnost. Oni koji su svjesni važnosti znanja i njegove uloge, koji žele istinsku nauku, a ne samo diplomu, njima je mjesto u našoj Medresi i hvala Allahu to je shvatila većina naše djece i roditelja. Trudimo se to dokazati i ovima drugima, ali izgleda da oni još uvijek nisu u stanju vidjeti i razumjeti stvari oko sebe, što njih lično čini oštećenima, a nikako nekoga drugoga. Kad-tad u moru falsifikata kvalitet se pokazuje i opstaje, a sve drugo se gasi i nestaje. To je Allahova zakonitost života na dunjaluku.

 

Kakvi su danas svršenici Medrese? Je li Medresa uspjela ili ne u svojoj misiji?

Svršenici Medrese danas nisu ono što su nekada bili – uplašeni za svoju egzistenciju, sa ograničenim mogućnostima i raznim kompleksima, već ljudi koji vedroga čela i uzdignute glave hodaju kroz život, koji znaju šta hoće i kako da dođu do cilja.

Medresa je na dobrom putu da uspije u svojoj misiji, a rezultati i plodovi njenoga postojanja i rada su jasno vidljivi svugdje, oko nas i svuda gdje žive Bošnjaci i muslimani. Za Sandžak i muslimane u Srbiji se čulo u svijetu, najprije zahvaljujući Medresi, njenim kadrovima i svršenicima koji su širom dunjaluka pronosili istinu o ovom kraju i narodu. Medresa je pomogla da vjera koja je pomno čuvana u kućama i porodicama izađe i pokaže se u javnom životu, tako da danas vjera i posjedovanje Mushafa nije ekskluziva samo posebnih domova, već se može vidjeti na svakom mjestu. Kuće, džamije, škole, ulice i druge ustanove odišu vjerom, a to je svakako posljedica Allahove milosti, koja se je izlila na ovaj narod i kraj nakon obnavljanja rada Medrese. Ali ostalo je još dosta posla koji se treba uraditi, jer sve pomenuto treba uskladiti, urediti, usaglasiti i ispravno usmjeriti, a to je naš sljedeći emanet i posao koji nas očekuje, što je, možda, teže nego ovo prvo.
Nekada su hafizi bili rijetkost i među profesorima. Danas ih imate i među učenicima.

Nekada, ili da budem konkretan, prije 25 godina hafizi su bili san o kojem se sanjalo, lijepa prošlost koje smo se sjećali i plašili da se neće ponoviti u budućnosti. Međutim, taj san se ostvario i Sandžak i Medresa ponovo imaju svoje hafize. Samo od svršenika Medrese, kojih je oko 1200, hifz Kur'ana Časnog je okončalo preko 30 osoba, momaka i djevojaka. Imamo svoje učenike koji tokom školovanja u Medresi završavaju hifz i uspijevaju da polože pred Komisijom Mešihata, kako iz muške tako i iz ženske Medrese, i to je velika promjena i naš veliki ponos. Evo i ove godine smo dobili još jednog hafiza iz reda maturanata, a to je mladi Edin Matović, naš učenik iz Rožaja, koji je okončao i položio hifz tokom školovanja u Medresi. Ja mu ovom prilikom od srca čestitam i želim da bude onakav kakav treba biti jedan hafiz Kur'ana, ponos svoje porodice, Medrese, zajednice i ummeta kojem pripada.
Kako vidite Medresu za deset godina?

Pred nama je period u kojem moramo dodatno uložiti napor u cilju podizanja kvaliteta odgojno-obrazovnog rada i to je ono o čemu stalno razmišljam. Napad na Islamsku zajednicu je iza nas i on ne smije kočiti, odlagati, niti biti izgovor protiv promjena i osvježenja koja se moraju desiti na tom planu. To je veoma opasna zamka za sve nas koji vodimo ustanove Islamske zajednice i mi je moramo biti svjesni. U Medresi je bilo i bit će mjesta za iskrene, čiste, odane, ali i vrijedne, ambiciozne i marljive radnike koji će se truditi i danonoćno bdjeti nad povjerenim emanetom, koji neće osjećati umor i zasićenost, jer smo mi, profesori i uprava u Medresi, tu zbog i radi učenika, a ne oni zbog nas, tako da se učeniku mora pridati maksimalna pažnja, a da rezultat takvog rada bude da Medresu žele upisati naši najbolji učenici osnovci, da je završavaju najbolji svršenici, koji će svojim kasnijim radom i rezultatima opravdati povjerene im emanete i biti dostojni nosioci diploma sa imenom velikog Gazi Isa-bega, koji je udario temelje ovom gradu, ovoj školi i brojnim vakufima u kojima danas uživamo. Također, Medresa mora biti dostupnija ljudima iz Prijepolja, Tutina i Sjenice, tako da će za nekoliko godina sigurno, inšaAllah, biti još novih isturenih odjeljenja naše Medrese.
Šta biste poručili, ukratko, aktuelnim maturantima?

Poruka maturantima jeste upravo ono što sam ranije kazao: Nosite dostojanstveno diplomu Medrese, ne dozvolite da u životu izgubite principe koje ste u Medresi naučili, nemojte zaboraviti gdje ste stasali u ljude, probajte da Medresi nadoknadite ono što je uložila u vas i nemojte da se povedete za dunjalukom i svojim postupcima oskrnavite ugled ove škole i Islamske zajednice kojoj pripadate, pa da se vas stide. Ako se nekome to desi, dunjalučka nesreća i kajanje je ono što takve neminovno očekuje.


U instituciji Islamske zajednice ste skoro 20 godina. Prije pozicije direktora Medrese prošli ste razne funkcije i pozicije. Kako biste kratko opisali Vas u Islamskoj zajednici, ili pak Islamsku zajednicu u Vama tokom svih ovih godina?

U Islamskoj zajednici sam duže od 20 godina, jer prije nego što sam se zaposlio kao profesor u Medresi, nakon završenog fakulteta 1998. godine, u Medresi sam od njenog osnivanja 1990, zapravo od 1992. kada sam, zbog rata, prešao iz Gazi Husrev-begove u našu Medresu, gdje sam okončao školovanje kao svršenik njene prve generacije, tako da pamtim i znam Islamsku zajednicu još iz tih dana. Opisati sav taj period zahtijeva tomove knjiga, tako da je to nemoguće, ali ću reći da je upoređivanje današnjeg vremena i Islamske zajednice i tadašnjeg poput upoređivanja dana i noći. Danas živimo san koji se je tada sanjao, čak i više od toga.

Tokom tog perioda nosio sam razne funkcije, od najnižih učeničkih, preko profesorskih, članstva u rukovodećim organima Islamske zajednice do muftijske funkcije koju sam imao čast nositi od objedinjavanja Islamske zajednice 2007-2011, te pozicije direktora Medrese od 2011. do danas. Usuđujem se kazati, a to mogu posvjedočiti moji kolege, prijatelji i saradnici, da se za svo to vrijeme nisam promijenio kao osoba, tj. da sve te funkcije nisu od mene napravile osobu nedostupnu za prijatelje, porodicu i džemat. Naprotiv, samo su se moja odgovornost i strah povećavali i naravno broj sijedih u kosi i bradi.

Lično se ponosim time i duboko zahvaljujem Uzvišenom Allahu na darovanoj milosti i počasti koju mi je na taj način dao.

Islamska zajednica je za svo to vrijeme bila prostor i šansa na kojem su se mogli dokazivati i pokazivati iskreni i marljivi radnici, ali i oni drugi. Puno je ljudi u tom periodu imalo šanse da se pokaže i dokaže, ali su se, nažalost, mnogi pokazali nezreli i nedostojni visine emaneta koji im je povjeren. Muftija Muamer-ef. Zukorlić je neko ko je volio davati šanse i važne pozicije u zajednici mladima. Ja sam imao često po tom pitanju imao različito mišljenje i smatrao da mlade osobe nedovoljno razumiju i nemaju sposobnosti da ozbiljno shvate posao koji im se povjerava, kao što i danas tako mislim, jer smatram da osoba koja nije svoj posao počela od najniže pozicije u zajednici i nije pokazala spremnost da i te poslove izvrši i dokaže se u njihovom obavljanju, teško može razumjeti i poštovati sve te poslove i ljude koji ih obavljaju. Hvala Allahu, vrijeme uvijek pokaže kakav je ko i kakve su mu namjere, tako da naša zajednica, bez obzira na sve udare i promahe koje su postojale među kadrovima, nije oštećena, već je njihovim pokazivanjem i odlaskom samo ojačala. Mudrost kaže: život je najbolja škola, a vrijeme najbolji učitelj! Mi smo oni koji svojim primjerom potvrđujemo tačnost ove konstatacije.
Ne mogu a da ne spomenem turbulentni period od 2007. godine – agresiju na Islamsku zajednicu  i Vašu ulogu u svom tom periodu odbrane Islamske zajednice. Sada će već deset godina od pokušaja puča. Je li puč više oštetio ili unaprijedio Islamsku zajednicu, u smislu da Vas je natjerao na ubrzani progres?

Allahova volja je bila da u oktobru te, sada već prilično davne, 2007. godine budem od prvih osoba koje su načule i posumnjale da se planira napad i nasilni noćni upad u Islamsku zajednicu i pokrenule ljude, iskrene muslimane, da se tome suprotstave.

U tom momentu muftija Muamer-efendija i njegov tadašnji zamjenik dr. Mevlud-ef. Dudić nisu bili u zemlji. Međutim, to nije pomoglo ovoj skupini prodanih i pokvarenih duša da ostvare svoju namjeru, jer se pokazalo ono u šta oni i njihovi mentori nisu vjerovali, a to je da Islamska zajednica nije jedan, dva ili tri čovjeka, već zajednica svjesnih ljudi koji su je spremni braniti, ne kalkulišući sa posljedicama i sopstvenim interesom ili štetom, tako da je taj napad osujećen, propao, a Islamska zajednica i dostojanstvo njenih službenika, članova i vjernika je sačuvano, naravno uz sve izazove i probleme koje smo uspješno i dostojanstveno rješavali. Sve nas je to učinilo odlučnijim da ustrajemo i ne pokolebamo se na putu očuvanja dostojanstva i slobode zajednice i njenih članova, a svakako i ojačalo kao ljude i izbrusilo naš karakter. Oni koji su bili slabog karaktera i željni dunjaluka otišli su na početku, tj. prodali se. Oni drugi, koji su bili kolebljivi, ili licemjerni, otišli su u drugom talasu. Oni koji su se u međuvremenu umorili sklonili su se po strani, čekajući neko bolje vrijeme da samo od sebe dođe, a to se neće desiti i uzalud čekaju, tako da se i oni, kao i svi drugi, koji žele umanjiti posljedice svoje izdaje ili licemjerstva, trebaju pokajati i naći načina da se vrate pravoj zajednici i sa tim ne čekati, jer vrijeme brzo prolazi i već sutra može biti kasno.

Moj zaključak je da pokušaj puča nije zaustavio aktivnosti Islamske zajednice i nije usporio njen razvoj, već je ubrzao i podstakao određene procese i aktivnosti koji su zajednicu danas učinili jačom i natjerali je da se uključi u rješavanje brojnih drugih problema sa kojima se ovaj kraj i muslimani Srbije suočavaju, te omogućio da pravi ljudi dođu na važne pozicije, a da oni drugi izgube svoje pozicije, koje su koristili za nagrizanje zajednice iznutra i njeno urušavanje.
Kako vidite Islamsku zajednicu za deset godina? Hoće li podjele ikada nestati?

Islamska zajednica u budućnosti će nastaviti da bude ono što je bila i do sada – jedina nada u bolje sutra naših građana, čuvajući vjeru i zastupajući srednji put i umjerenost, ne dozvoljavajući da se okrene bilo kojoj krajnjosti koje su pogubne za zajednicu i narod, što nam pokazuje svijet i događaji koji se dešavaju.

Islamska zajednica će nastaviti jačati institucionalno djelovanje, jer su jake institucije garant bolje budućnosti, nastavit će insistirati na autonomnosti i ravnopravnosti sa ostalim vjerskim zajednicama, jačajući svoju unutrašnju organizaciju i povezanost među njenim službenicima s jedne i džematlijama s druge strane.

Što se podjela tiče, one mogu nestati preko noći, kao što su i nastale, onda kada se najmanje nadamo, jer kao što podjele nisu podstakli i organizirali muslimani džematlije, već su to učinili razni drugi faktori, isto tako, kada i ako ti faktori shvate da su te podjele štetne po ugled države i njih samih, one će nestati.  Na tom putu će pomoći i taj proces ubrzati odlučnost Islamske zajednice da ustraje u svojoj autonomnosti, koja je neupitna, iskrenost i kvalitet, koji su garanti uspjeha i razvoja.

Glas islama 12-14, Rubrika: Intervju, Razgovarao: Salahudin Fetić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *